Početak nove školske godine nosi nove/stare izazove za učenike, nastavnike i roditelje, a posebno za one koji se nose s izazovom ADHD-a. Škola iznimno opterećuje obitelji s djecom koja pate od ovog poremećaja, kao što je i rad s tom djecom često iscrpljujuć za nastavnike, koji rade u tom istom restriktivnom sustavu, pokušavajući organizirati rad na način da zadovolje administrativne zahtjeve i potrebe različite djece istovremeno.
Redovito je potrebno isticati da istraživanja opetovano potvrđuju biološku determiniranost ovog poremećaja. Najčešće se radi o čimbenicima nasljeđa i u manjoj mjeri utjecaju kemijskih ili fizikalnih faktora na funkcioniranje mozga, uključivši one tijekom prenatalnog razvoja.
Djeca s ADHD-om u školi susreću se s brojnim izazovima: teško zadržavaju pažnju tijekom nastavnog sata, otežano prate upute, neorganizirana su, zaboravljaju školski pribor, te zbog impulzivnosti i pada koncentracije ne završavaju zadatke. Teško im je mirno sjediti i otežana im je socijalna prilagodba.
Uz akademske teškoće, često se bore i s odnosima s vršnjacima, osjećajem izolacije ili nerazumijevanja, što dodatno otežava svakodnevicu u školi. Sve to dovodi do nižih obrazovnih postignuća, češćeg razvoja depresije, anksioznosti i poremećaja ponašanja.
Istraživanja pokazuju da poteškoće u izvršnim funkcijama imaju snažniji i neposredniji utjecaj na svladavanje školskih zadataka od sposobnosti razumijevanja gradiva, rješavanja problema koji ne vode samo jednom točnom rješenju, i općeg snalaženja.
Iznimno je važno da ovoga budu svjesni i učitelji, i administracija, i roditelji, da bi djeci koja imaju izazove s izvršnim funkcijama omogućili da razviju svoj potencijal i koriste svoje sposobnosti i vještine u svrhu, i vlastite i društvene dobrobiti, i očuvanja zdravlja. Potrebno je približiti potrebe djece i roditelja s jedne strane te očekivanja učitelja i školskog sustava s druge, kako bi se stvorilo okruženje u kojem dijete može napredovati.
U hrvatskom obrazovnom sustavu postoje i mogućnosti prilagodbi za djecu s poteškoćama pažnje – individualizirani odgojno-obrazovni program (IOOP), suradnja sa školskim psihologom i savjetodavnim službama, dodatne pauze ili kraći zadaci. Na primjer, u nižim razredima djetetu se može omogućiti kraće trajanje pisane provjere ili sjedenje bliže nastavniku da bi lakše pratilo uputu. Sve ove prilagodbe nisu znak popuštanja, nego stvaranja uvjeta za realno praćenje napretka.
Intervencije i podrška
Kao roditelj možete puno učiniti da svom djetetu olakšate školu pa za početak školske godine ponavljamo neke intervencije i strategije koje se za sada pokazale najboljima:
- Modelirajte i vježbajte s djecom strategije planiranja, učenja i organiziranja.
Ako i sami patite od ADHD-a, to će sigurno biti teže, te vam je prvi zadatak pomoći sebi. Prvo odredite vrijeme u kojem ćete s djecom vježbati sljedeće, i to tako da ih uključite, a ne kroz predavanja:- kako postaviti prioritete
- kako planirati vrijeme za aktivnosti (neka si pomogne aplikacijama, vizualnim podsjetnicima, važno je da se drži rasporeda pogotovo za dosadne aktivnosti)
- kako razlomiti zadatke u što manje dijelove
- kako nagraditi male uspjehe
- kako razvijati strategije učenja, istražujući što djetetu najbolje odgovara – podcrtavanje u boji, igranje uloga, učenje s prijateljima, postavljanje pitanja, kvizovi, brzo rješavanje zadataka, kratki odgovori i sl.
- ovo vježbajte redovito, držite vježbe kratkima i budite podrška djetetu
- učinite sve da biste sebi osigurali podršku u tom procesu
- Osigurajte djetetu stručnu podršku
- da razvije samoprihvaćanje (ponašanje može biti neprihvatljivo, ali dijete je prihvaćeno)
- da trenira samoregulaciju i tako upravlja ponašanjem usmjerenim cilju
- da kroz metakognitivni trening promatra vlastiti proces učenja i nauči se samovrednovanju naučenog
- da prepozna slabosti i razvije kompenzacijske strategije
- Omogućite djetetu da istražuje hobije ili redovito odlazi na onaj koji ga zanima ili fascinira
- hobiji omogućuju razvoj motoričkih, kognitivnih i socijalnih vještina iznad onoga što nudi škola
- te vještine, ako su prenosive, a uglavnom jesu, mogu jednog dana biti važne za profesionalnu afirmaciju djeteta
- dijete tako uči o sebi, o svojim interesima, sposobnostima, vlastitom kognitivnom funkcioniranju, dok mu škola pruža „one size fits all“ pristup
- Razgovarajte sa stručnjacima različitih profila u svrhu edukacije i osiguravanja optimalne podrške za svoje dijete.
Ne zaboravite da ni za neurotipične, ni neurodivergentne, ne postoji „one size that fits all“, već je na vama da zajedno s djetetom istražite ono što mu najbolje odgovara.
Zaključak
ADHD nije prepreka nego drugačiji način razmišljanja i učenja. Uz razumijevanje i prilagodbu okoline, djeca s ADHD-om mogu iskoristiti svoj potencijal i razviti strategije koje im pomažu u školi i kasnije u životu. Empatija, suradnja roditelja i škole te stručna podrška pomažu djetetu s ADHD-om da unatoč svojim izazovima pronađe načine kako učiti, razvijati se i osjećati prihvaćeno.
Ako sumnjate da vaše dijete ima ADHD, dobro je potražiti stručnu procjenu. Više o tome kako provodimo dijagnostiku ADHD-a možete pročitati ovdje.